2 love somehow

za changes

Danas se trebalo učiti,Ili bar naučiti učiti za kasnije dane...Ali s tobom sam naučila puno više.Naučila sam neke stvari koje znam.Nemoj nikada otići od mene.Uvijek ćemo biti zajedno,i kad budeš studirala u Londonu i lovila boyfriende svojim zadivljujućim britanskim naglaskom.Oprosti što se nekad nisi osjećala dobrodošlom,oprosti za one svađe i nepričanja.Oprosti za razmaženost u djetinjstvu.Uvijek si se morala dokazivati,a imala si čime...Iskreno te volim i ne želim ni razmišljati da jednom nećemo biti skupa.Jednom će nas nešto rastaviti.Naučila sam važnije lekcije od nezavisnosti južnoslavenskih zemalja i radu Stjepana Radića u HPSS-u: naučila sam poštivati ono što mi je život podario.Uz tebe.Poštujem zabavu,smjeh,gluposti.Hvala što me podsjećaš na važne stvari i što me voliš.Jer nekad zaboravim da imam toliko.Ti si veliko bogatstvo,a ja sam bogata jer te imam kao prijateljicu...hvala...

oči mojih prijatelja

Danas je dan kada mislim na starost.
Danas srce one daleke smrti vreba...
da zaboravimo...
Da postanemo senilni...Da se više
nikad ne sjetimo...
Kada se odvojimo
Svatko na svoju stranu neba.
Danas se pamte osmjesi
danas se pamte riječi...
Danas ruke mojih prijatelja
stišćem da ne pobjegnu..
daleko...U svoj novi život...
U starost...bez mene
I ja bez njih.
Danas oči ljepše sjaje,danas
se upijaju svježe uspomene.
Danas
za sutra,
čak glupi histeričan smijeh ne vene...
Jer kroz grmlje starih dana
-mjesec
Obuhvaća nas svojim drevnim svijetlom,
ljubiti će nas,
sad se samo javlja.
I naš stisak zajedničkog srca
obnavlja...i obnavlja...

DODIR tvoje ruke

Samo jedan mali
beznačajni dodir nakon svega
nakon svih...
Od tebe koga još ne poznajem
od tebe koga još ne volim,
ali ušutkuje me šapat tvog poljupca,
tvoj vrelog dodira...
Samo jedan pokret tvoje glave
koja prisluškuje otkucaje
ubrzane otkucaje moga srca
Da duša može grliti-zagrlila bih te
Da srce može maziti-mazila bih te
Da riječi mogu opisati-pričala bih
Ali moja duša jedva postoji,moje je srce ograđeno i
pušta samo neke
neke blage,nježne,same...
Ali moje riječi su iskorištene-ni one
više ne mogu reći
Ti pričaš dodirom...
Tebe se razumije...
Tebi je stalo,a meni
još ne...
Ali nikad mi ne prestani pričati
i pričati...
Jer ti pričaš dodirom
Dodirom me uspavljuješ od svijeta...
hvala ti na jednom neusporedivom dodiru koji mi daješ...

čak i kašljem sretno!!

zašto sam tako sretna? Jer sam poboljšala odnose sa mamom nakon šta smo se toliko izderale jedna na drugu? Jer sam upoznala novog dečka,starijeg,koji me sluša? koji nije reko:kako si lijepa... On je rekao:kako si pametna...On je prvi koji me bar počeo razumijeti.Ovaj blog uopće nije trebao postojati,i odlučila sam ne zatvoriti blog nego samo više ne pisati.Ali došlo mi je! Drago mi je da mi napokon nije zabranjeno biti sretna u ljubavi...Ovaj je samo moj,nitko neće biti ljubomoran...Valjda.Ja se nadam...Jer ove ženske tu su opasne,spremne na sve.Grizu,grebu,štipaju,grabe dečke koje ne mogu imati...Tako su grube ni za što! On je tako zgodan.I bio je tako ustrajan...ON je čekao MOJU poruku.Nisam prije par godina to ni mogla zamisliti... Da neki superzgodni pametni metalac ili sl.stvarno čeka da mu se ja javim.I prilagođava mi se.I naučio me puno toga.Slagao se s onim šta sam rekla uz neizostavnu primjedbu:ja sam tako sretan kad sam s tobom,tako si zgodna,a prije svega pametna. Ne možete ni shvatiti kako to osobi kao što sam ja puno znači.Osobi kojoj su uvijek davali ljepuškaste nadimke,osobi kojoj je dosadilo biti predmet nečijeg razgovora.Razgovora ljudi koji me kao poznaju,a neznaju ništa.I ne trude se znati...Ovo mi je važno jer se ne sramim reći mu sve.Znam da će me razumjeti...Ne jer je stariji,viši,zgodniji,načitaniji,pametniji nego zato što me sluša.I zato što je sretan što me može čuti...Jer oboje znamo da ljudi više uopće ne pričaju...Gledaju televiziju-šute,gledaju se,ljube,diraju-šute.Nitko više nema vremena pričati.Mi smo postali izumrli stvorovi,kako smo se samo našli...kako je samo ispalo ovako savršeno...baš kao uvijek...koji god put izaberem bude savršen...zato sam sretna... ... ...

Ljubav je od svih strasti najjača:istovremeno napada srce,glavu i razum.

Ovo sam napisala prekjučer...
Kako si bubice? Si ok?Ne. Nisam.
Volim onog koji je blizu(w) i onog udaljenog kilometrima(x).Vidim nove žrtve svoje ljubavi iz dana u dan.Osmijehuju mi se.Sad me gledaju,sad kad nisam tužna zbog njih.A ni neznaju da bih mogla plakati za njima.Nije im ni stalo,uostalom.Ljubav ne donosi uvijek sreću.Morat ću to naučit.Možda je ovaj novi pravi. Ovaj kojeg još nisam upoznala.Želim samo da mi kaže da me voli a da ne prasne u smijeh(kao w) ili želim da traje ono što dobro započne(kao u slučaju s x-om).Koga volim od nijh dvoje? Oboje ih mrzim!Jer postoje! W-a gledam svakodnevno,a X-a uopće ne vidim... Gdje je? Šta radi? Ko mu se sviđa? Sigurno ga ne zaslužuje...Ni ja ga nisam zaslužila...Želim ne misliti o njima;izbrisati ih kao šta dečko izbriše curu.Jer znam da mi ne smiju biti dragi.Nemaju srce,a mozak im je gaćama da ih ne boli kad lupe glavom o zid jer su trčali glavom bez obzira.Jer nisu imali čime razmišljati...Rekla sam si da ću ih preboljeti.Barem w-a.Jer x-a ću vidjeti tek za nekoliko mjeseci-nemam šta preboljeti! Jedini je problem što prvi put volim.Valjda volim... I nije lijepo. Mrzim ih voljeti!Mrzim to što ih volim! Mrzim sebe što postoje u meni.

Ne mogu reći da nisam bila bjesna tada...
Jer napravila sam svoj dio koji nije bio uzvraćen.Sljedeći da-jučer sam napisala ovo:

Znam zašto mi je jutros micala kosu s lica,da vidi jesam li još plakala za njim.Moja mama... Ali nisam...Oplakala sam ga...I neka plače kao uvijek,ja više neću...Neće me natjerati...Ne može me više natjerati makar plakao kao malo dijete.Kao uvijek...Bilo je teško s njim.Nisam mogla biti sretna jer me volio na čudan,glup način.Živcirao me.Jako.Sad je sam.Malen kakav je i prije bio.Moj dečko...Ostavljen...Jer me nije čuo kad sam ga molila da barem nešto kaže.Samo je ravnodušno šutio.Znala sam da se neće uspjeti ispričati svojim glupim porukama.Nisam ja budala da me stalno sjebava...Ne.Čak znam da je meni teže.Svaki je odlazak čovjeku bolan jer tad ostavlja dio sebe koji je iskreno dao.Baš sam se nadala da će me voljeti...Čak sam ga uspjela voljeti... Mog dečka...Stalno ih vidim kako se smiju...Nove žrtve moje ljubavi.A plakati će.Jer nitko ne bude dugo sretan sa mnom.
Toliko imam sreće u svakodnevici i toliko ulažem da razumjem ljude.A sreća u ljubavi? Jako kratkotrajna,prolazna.24h-trajna...Samo toliko!
Ali danas više ne plačem.Ni za jednim ni za drugim.Oboje su daleko od mojih misli i više neću plakati za njima.Moje su suze isparile dok su gledale subotnje zrelo sunce.

Zlato
Nemoj više glumiti,zlato!
Ne kleči iskreno,ako si neiskren.
Nemoj više objašnjavati,zlato!
Ja ne želim razmišljati jer ti nisi.
Nemoj više plakati,zlato!
Suze su ti nezrele,izvježbane.
Nemoj više lagati,zlato!
Znaš da te jako dobro poznam.
Nemoj se na silu smijati,zlato!
Ne sakriješ neodlučnost,ako se smiješ tako
glasno.
Nemoj više sanjati,zlato!
Jednom ćeš odrasti-neće svi više biti tu.
Nemoj me više zvati,zlato!
Tvoje su riječi slatke i ljute,jako peku.
Nemoj više odlučivati,zlato!
Nisi ti za to.
Nemoj me gledati,zlato!
Kad znaš da me nisi gledao kad mi je bilo teško.
Nemoj nikad više voljeti,zlato!
Priznaj da znaš da ti je ljubav još daleko.

Jer te volim ili slično

Za osobu recimo w-koju bi trebala voljeti,a uvijek se sve usere i najbolji smo kao prijatelji

Gledaš me da me gledaš
ali ne da me vidiš
Slušaš me da me pitaš
ali ne da me čuješ
Pratiš me da te hvalim
ali ne da se mijenjaš
Bio si tu da me dirneš
ali ne da budemo blizu
Plakao si radi hira
ali na jer si bio tužan.
Osjetim da
ti nije stalo
A i da ne osjećam
znam
znam što misliš kada pričaš
znam što ne vidiš kada gledaš
znam što ljubiš kada ljubiš
znam što želiš kada diraš
Jer te vidim kada gledam
jer te čujem kada slušam
Jer se mijenjam s tobom kad te mijenjam
jer te volim ili slično

Struja života...

Cijeli je život strujni krug,s pravom to pišem jer smo danas markirali fiziku.Znači,sve se vrti jedno oko drugog,sve utječe,sve je spojeno. Nikad ne smijemo postati dio tog strujnog kruga.Pritom na to ne gledam kao da se oko tog kruga,nas, sve vrti već da se mi ne smijemo vrtiti oko svega.Svatko je sam sebi najvažniji i nitko neće spajati tvoj kruj ako nećeš ti. Ali opet ti nitko nesmije reći kakav si,kakav trebaš biti, što trebaš osjećati,koliko vrijediš,što da radiš...I te fuckin ocjene u školi;nitko nije ni odličan, ni dobar, ni vrlo dobar, nedovoljan ili dovoljan.Ima puno snobova od pametnih ljudi.Moj je polubrat nekoliko puta par razred,a opet ga smatram najpametnijim čovjekom na svijetu.Jednom je rekao da uvijek može biti bolje:Istina,ali bolje ispadne tek drugi put i tek kada to dopre do tebe,a ne do tvog šefa,profesora ili slično koji će ti zapovijediti što da radiš i kakoda to radiš. Svatko je sam izvor svog strujnog kruga i sam je svoj potrošač. NITKO DRUGI! Drago mi je da to znam i da tako živim. Jer,zašto bi se ja rasplakala kad čujem Zeku i potočića jer se 90% ljudi u Hrvatskoj rastopi čim čuje žubor te pjesmice u blizini? Zašto bi mislila da Kylie Minogue(kako god se piše) ima najbolju guzu kad moj frend ima bolju? Zašto bi uživala lakirajući nokte kao sve teeneađerke? Zašto bi pročitala Harry Pottera jer me gleda sa police? Radim što me volja i kada me volja. Sve su ove stvari OK,ali ja vodim svoj krug, i mijenjam ga, i nadograđujem. I možda ću ga promijeniti još stotinu puta. Ali znam da ću ga uvijek mijenjati ja.




Girls turn into women,boys turn into bigger boys!!!

NOBODY IS AN ANGEL... ... ...NOBODY WILL BE... ... ...

Nitko nije anđeo...rekla bi Hana.U pravu je! Svi katkad nešto useremo! Ako je jedna čak dobra osoba jednom,zbog bilo kakvog razloga,loša prema drugoj dobroj osobi,ta druga dobra osoba nekad bude loša prema trećoj dobroj osobi i svi misle da imaju pravo bar jednom pogriješiti! A griješimo stalno! Da je bar jedna jedina osoba među milijardama ljudi uvijek dobra možda bi se drugi ugledali na nju. Ok,možda ugledati se nije prava riječ; ugledaš se na frendicu kad ima bolji friz od tebe ili bolju majicu,ali u ovom slučaju sam mislila na riječ ˝ugledati se˝ tako da nešto utječe na nas i promijeni nas. Puša švima!!!

the ljubav...

Ljubav? To su prostor i vrijeme mjereni srcem!
Nisam upoznala čudniju osobu od sebe. Čovjek je sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj. Ja sam sebi ništa. Mislim,zapravo se jako malo poznam jer se iz dana u dan sve više upoznajem. Ma opet zabrijavam-možda se znam najbolje od svih,ali ok! Samo ne kužim koji je cilj mog postojanja.Želim promijeniti neke osobe,stvari i događaje i promijenim ih! Postaju bolji,pametniji i značajniji ljudi,loše se stvari mijenjaju na bolje,a loši događaji na bolje. Ako nešto jesam onda je to optimistična,a kako i nebi kad mi skoro sve uspije. Baš sam čitala u novinama da su optimisti najgluplji ljudi jer se oni nadaju da najbolje tek slijedi. Ma nema veze...Da se vratim na temu:promijenila sam 1 osobu.To je ona koju bi trebala voljeti jer on valjda voli mene!! Sad je bolji,sad mu mogu vjerovati. Ali kako kad nisam navikla. Nisam navikla da su dečki iskreni. Jer nekad nemaju muda reć šta misle ili uopće ne misle... hehe čini mi se da oboje vrijedi podjednako!!! Imam sreće da imam neku zaštitnu membranu na sebi: ne vežem se lako. Nije da bježim od osjećaja nego sumnjam u njih. Iako mi je za frendove trebalo 8 godina da ih zavolim onako najiskrenije kao što čovjek može,mislim da se može zavoljeti i u kraćem roku. Ali jako rijetko.Ljudima mog godišta se to baš i ne dešava ali meni se desilo... Sa osobom X!Kako sam ga nazvala. Njega sam zavoljela u tjedan dana. Možda je to strast,čežnja ili sl. a ne ljubav,ali znam da šta god bilo da je snažno. Da nije toliko čvrsto moj bi obrambeni sustav već bio djelovao i nebi mi ovoliko stalo. Da nije tako daleko možda bih bila savršeno sigurna da je ovo prava ljubav. Ali on je daleko i vjerojatno mu nije stalo. I sam je rekao da zbog prošle cure pati i teže zavoli ljude. Njegova je obrana jača od moje. A meni iz dana u dan sve više fali sve u vezi njega,a niti ga ne čujem-ne želim mu smetati jer znam da uživa. I želim da nastavi uživati. Ja samo znam da ću na ljeto biti jako sretna čak i ako bude imao žensku,ma i da se oženi... Samo da ga vidim i znam da mi je blizu. Da nas barem na tjedan dana ne dijele kilometri...

Pusa svima.

Danas mi je baš predivan dan.Mislim dobila sam super ocjene,vidjela osobu koju bi trebala voljet i koja mene recimo npr. voli itd. i sl.Digla sam se ujutro,a kao da je bilo 10 navečer...Baš zabavno.Malo me živcira šta mi nije odgovorio poruku od neki dan...Na prvu je odgovorio da je ok sa curama,da se pomirio sa bivšom koju je stalno spominjao(a ja ništa nisam kužila) i da će vjerovatno uskoro imat novu curu uz sebe...Baaa kako i ne bi onako savršen?Ma žurim se sad poslije bum vam pisal.hihihi

Sam sretna?

Često zabrijem da je sve loše, a zapravo je savršeno. Sve mi ide za rukom i čak i kada treba biti loše uvijek znam da će sve sretno završiti. I uvijek i bude sve kao naručeno, bez većih iznimaka. Mislim koje je moje stanje? Često poludim i onda je tu Dora koja je luda samnom. Takva je i Eva. One su moje dvije ljubavi, i ovom prilikom ih ljubim. Baš osjećam neku posebnu ljubav prema njima...Idemo dalje:nikad nemam većih nesreća i razočaranja u ljubavi. Nekad volim gledati dečke kako gube glas kad pričamo. I baš se lijepo nasmijem...Ne vučem ih za nos-dragi su mi,ali moje srce pripada nakom...Valjda...Mislim trebala bi voljet jednog koji mene valjda voli,ali ja valjda volim jednog dečka koji je daleko,nazovimo ga X i ako sam ja Y savršeno si pašemo. Ali on nije tu. Daleko je i u blizini atraktivnih cura s cigarom u ustima koje se nude na svakom koraku. Kada me ljudi vide očekuju da sam takva, ali ne mogu... Sasvim sam drukčija od svoj izgleda koji mi često stvara komplekse.Zašto su lijepe cure glupe? Jer je netko tako rekao... Zato me niko ne shvaća ozbiljno kad nešto želim reć. Možda neznam izrazit,pokazat ili napisat kako se osjećam jer ne očekujem da će nekog zanimat. Uvijek sam sama rješavala svoje mini-probleme i onda sam shvatila da me moji prijatelji uopće ne poznaju. Ja sam uvijek dobivala što sam htjela, a kako se neko mogao žaliti kada ja ništa ne radim s namjerom da nekom bude gore. Kad sam došla na ljetovanje u drugi grad mogla sam samo doći na more,a da mi navečer dođe bar 5 porukica: Vidio sam te na moru,možemo izać?, Dobio sam tvoj broj pa sam pomislio da mogu nešto poduzet...blablabla. Baš sam se zasitila tih fuckin ispraksiranih porukičičica. Kao da onaj netko misli da te voli nakon 2 dana? To su sve nepotrebna preseravanja koja sam i ja nekad koristila. Ti si mi sve, moja dušice,sve zvijezde se ne mogu mijeriti s tobom,ti si sjaj u mojim očima... Ma zašto da serem ovako mlada,šta to ne rade starci,profesori i političari? Uglavnom sve se zna šta ja volim, šta tražim,čak kruže i tračevi tako da bi pola grada da se predstavim shvatilo da je zapravo čulo o meni!!! Sve ide nekim redoslijedom,sve ima smisla. Valjda bi trebala voljeti dečka koji mi je susjed iako mi srce udara za X-a. Gdje je on sad? A baš je drag i baš smo si savršeni...Sam sretna? Možda bi bila da radim šta mi kažu. Ali ja sve nakupljam u sebe i moram to pustiti vani jednom. Možda mi se nebi imalo šta skupljati da sam robot bez svojih stavova. Možda bi trebala postati missica sa smileom od uha do uha:Jeeej,baš sam happy pojebali su me u mozak i sad sam najljepša,najpametnija i želim mir u svijetu. Kakav svijet kad ne poznam ni samu sebe... 8.a-VOLIM TE.